Što je represija? Psihologija, primjer i uzroci i posljedice

Većina nas je u jednom ili drugom trenutku odgurnula neugodna sjećanja namjeravajući se nositi s njima u neko drugo vrijeme. Kratkoročno se to može smatrati prirodnim, zrelim emocionalnim ponašanjem kako bismo se zaštitili od neugodnih osjećaja ili intenzivnih negativnih emocija.

Međutim, neki su ljudi ta sjećanja zakopali toliko duboko u sebi tako često i toliko često da se neuroza razvija, a može se proširiti i na visoku razinu amnezije. Taj se psihološki proces naziva represija, također poznat kao motivirano zaboravljanje ili disocijativna amnezija, i vrsta je obrambenog mehanizma koji igra ključnu ulogu u teoriji psihoanalize.



Što je represija?

Izvor: pexels.com

Represija je psihološki pokušaj nesvjesnog zaborava ili blokiranja neugodnih, neugodnih ili uznemirujućih uspomena, misli ili želja svjesnom svjesnošću. Usmjereni su na područja podsvijesti koja nisu lako dostupna i rezultiraju time da osoba nije potpuno svjesna svog postojanja.

Obrambeni mehanizam je, prema definiciji, strategija koju ego koristi da bi poštedio osobu od osjećaja boli ili nelagode. Represija je samo jedna vrsta obrambenog mehanizma koji koristi ego, a svrha joj je osigurati da ono što se smatra neprihvatljivim ili izaziva tjeskobu bude spriječeno da uđe u svjesni um.

Važno je napomenuti da je represija složenija od pokušaja da se nešto izbjegne ili zaboravi; to se naziva suzbijanje. Iako ih je lako zbuniti, represija i suzbijanje dvije su različite stvari. Potiskivanje je nesvjesno zaboravljanje do te mjere da ne znaju da postoji, dok je potiskivanje namjerno i svrhovito potiskivanje misli, sjećanja ili osjećaja iz svjesne svijesti. Oboje imaju negativne učinke na ljudsku psihu i odnose, a jedno istraživanje otkriva da je suzbijanje povezano s nižim životnim zadovoljstvom i nižim akademskim zadovoljstvom.


Ako bi represija bila uspješna, tada bi anksioznost ili krivnja nestale i nije postojala mogućnost djelovanja na nju. No, koliko god represor pokušavao, ta sjećanja i nagoni ne nestaju i utjecati će na njihovo ponašanje i odnose na značajno negativne načine.

Sigmund Freud i represija

Sigmund Freud izvorno je razvio koncept represije kao dio svoje poznate psihoanalitičke teorije. Kao definiciju, Freud je smatrao da je represija nesvjesno sprječavanje opasnih nagona ili impulsa, što bi moglo dovesti do neprihvatljivog ponašanja.

Freud je s poteškoćama pokušao pomoći svojim pacijentima da se prisjete svoje prošlosti i svjesno ih osvijeste. Otkrio je da je na djelu neki mehanizam koji je to spriječio. Ova intenzivna borba navela je Freuda da dade ime & rsquo; represija & rsquo; hipotetičkom procesu.

Freud je vjerovao da je represija igrala presudnu ulogu u ljudskoj psihi i bila je najvažniji obrambeni mehanizam, izjavivši da je taj koncept 'kamen temeljac na kojem počiva cijela struktura psihoanalize'. Na njemu je izgrađena cijela njegova teorija; čvrsto je vjerovao da uvođenje nesvjesnih misli u svijest može ublažiti psihološku nevolju.


Izvor: pexels.com

Represija u suvremenoj psihologiji

Psiholozi često represiju nazivaju blokiranjem bolnih sjećanja, a ne cenzurom zabranjenih impulsa kako je Freud izvorno to mislio.

Terapija potisnutim pamćenjem kontroverzna je, jer terapeuti koriste hipnozu kako bi pronašli potisnuta sjećanja na seksualno zlostavljanje krajem 20. stoljeća. Međutim, utvrđeno je da se u nekim slučajevima zlostavljanje nikada nije dogodilo, što je dovelo do ideje da su ljudi vrlo sugestibilni kad su pod hipnozom.

Uobičajeni psiholozi vjeruju da potiskivanje sjećanja nije uobičajeno i prilično je rijetko.

Kako je uzrokovana represija?

Izvor: rawpixel.com

Represija se može dogoditi nakon traumatičnog događaja. Pojedinci koji su prošli psihološku traumu mogu doživjeti utrnulost koja uključuje blokiranje sjećanja ili osjećaja povezanih s događajem. S druge strane, poznato je da traumatični događaji jačaju sjećanje na incident, zbog čega ga pojedinac iznova proživljava u živom sjećanju.

Osoba se također može koristiti represijom zbog seksualnih ili agresivnih misli i impulsa koje želi sakriti u nesvjesni um kako bi spriječila osjećaj krivnje.

Koji su učinci represije?

Prisiljavanje prijetećih i uznemirujućih misli ili impulsa u nesvijest rezultira bezbrojem problema, ali represor možda neće znati odakle potječu ta ponašanja jer je razlog skriven od svjesnog pogleda. Neke znakove vrijedi primijetiti da bi se otkrilo da li osoba vrši represiju ili ne.

Potiskivanje dovodi do intenzivne tjeskobe, boli, straha i psihološkog stresa. Iz njega se razvijaju neurotični simptomi, što rezultira iskrivljenjem od stvarnosti i ponašanja koja su nefunkcionalna, nelogična i autodestruktivna.

Može se manifestirati u živopisnim snovima koji izražavaju strahove, strepnje i želje koje osoba skriva od svijesti. Zaista, Freud je nadaleko poznat po vjerovanju da su snovi način da se pogleda u nesvjesni um.

Manifestacije se mogu pojaviti na lapsusima, poznatim i pod nazivom & rsquo; Freudovim lapsusima. & Rsquo; Ovo je pogreška u govoru kada osoba kaže nešto drugačije od predviđenog. Freud je vjerovao da su pogreške u fizičkim reakcijama, govoru ili pamćenju rezultat represije i u konačnici otkriva što osoba uistinu misli ili osjeća. Represija se može pojaviti na fiziološke načine, a izvještaji u prošlosti povezali su represiju s većim rizikom od astme i bolesti. Studija Medicinskog fakulteta Sveučilišta Stanford, koju je obavilo 120 menadžera i inženjera u zrakoplovnoj tvrtki, otkrila je da represori imaju viši krvni tlak od nerepresora. Drugo istraživanje Medicinskog fakulteta Yale pokazalo je da su od 312 tamo liječenih pacijenata represori bili skloniji zaraznim bolestima jer su imali nižu razinu stanica za borbu protiv bolesti, a ako bi se razboljeli, vjerojatnije je da će predugo čekati potražiti pomoć.

Unatoč fiziološkim reakcijama, represori obično zanemaruju ove znakove. Vjeruje se da ovo ponašanje potječe iz njihova odgoja u djetinjstvu. Ako je roditelj zanemario ili nasilio, dijete bi moglo preći u način preživljavanja potiskivanjem svojih intenzivnih osjećaja da bi izgledalo dobro ponašano.

Nadalje, represija dovodi do smanjenja kvalitete odnosa. Gary E. Schwartz, profesor psihologije i psihijatrije na Medicinskom fakultetu Yale, rekao je u članku iz 1988. godine u The New York Timesu, 'Kao odrasli, represivi su pretjerano zabrinuti za zadovoljavanje potreba drugih ljudi. Vrlo su pouzdani i često vrlo uspješni. Ali njihovi brakovi prolaze loše jer nisu u stanju emocionalno se upustiti u intimne veze. '

Jasno je da potiskivanje značajno utječe na mentalno i tjelesno zdravlje, ali oni koji to čine možda još uvijek smire. 'Zastupnici su uglavnom racionalni i kontroliraju svoje osjećaje. Oni sebe doživljavaju kao ljude koji se ne uzrujavaju zbog stvari, koji su cool i sabrani pod stresom. To vidite kod kompetentnog kirurga ili odvjetnika koji cijeni ne dopuštajući svojim osjećajima da zasjenjuju njegovu prosudbu ', objašnjava Daniel Weinberger, psiholog sa Sveučilišta Stanford.

To ne znači da regresija na neki način ne može biti učinkovita u kratkom roku; jedno je istraživanje pokazalo da je upotreba represivnog mehanizma suočavanja dovela do manje depresije kod pacijenata s rakom pluća. Međutim, pokazalo se da dugoročno štetno djeluje na dobrobit osobe i što je veća represija, to je veća anksioznost ili disfunkcija.

Vrijedno je napomenuti da, čak i ako represija postoji, to ne znači da je u osnovi mentalni poremećaj.

Primjeri represije

Pas je u djetinjstvu ugrizao pojedinca. To se razvija u fobiju od pasa, ali osoba se ne sjeća odakle je taj strah potekao.

Pojedinac koji je pretrpio prometnu nesreću ne sjeća se događaja i razvija strah zbog vožnje, ne znajući odakle strah proizlazi.

Pojedinac koji je pretrpio zlostavljanje u djetinjstvu ne sjeća se toga kao odrasla osoba, ali ima poteškoća u stvaranju zdravih odnosa.

Pojedinac ima frojdovski listić, govoreći: 'Zaljubljen sam u Marka', svog bivšeg dečka kad je htjela izgovoriti ime svog trenutnog.

Liječenje represije

Represija je uređaj za suočavanje koji je pomogao pojedincu da preživi tešku situaciju, ali u mnogim slučajevima donosi samo poremećaj u njegovom trenutnom zdravlju i vezama. Pronalazeći siguran prostor i razgovarajući s osobom od povjerenja, mogu otkriti svoju traumu i naučiti obnavljati svoj popis osjećaja.

Izvor: rawpixel.com

Budući da potlačeni materijal pojedincu nije dostupan, traženje pomoći od ovlaštenog stručnjaka za mentalno zdravlje možda je najbolji način da se pristupi represiji. Freud je i sam bio usredotočen na osvješćivanje tih nesvjesnih impulsa kako bi se moglo svjesno riješiti.

Psihoterapija i drugi terapijski pristupi mogu biti učinkovit način liječenja represije i nastoje postupno otkriti potisnute misli, strahove i sjećanja na površinu svijesti. To mogu učiniti ispitivanjem represije kroz snove napaćenika. Učinkovita terapija smanjit će osjećaj tjeskobe oko potisnutog sjećanja ili impulsa i pomoći će represoru da iskusi bijes ili tugu koji trebaju osjećati kako bi obradio incident.

Za poneti

Iako ima neke negativne učinke, represija nije 'loša' - ona je jednostavno tehnika suočavanja čiji je cilj pomoći pojedincu da preživi traumu ili prijetnju. Međutim, ako se osoba poistovjeti s gore navedenim učincima represije i iskusi iscrpljujuću tjeskobu, ponašanje i fiziološke probleme, vrijedi potražiti pomoć psihologa koji joj može pomoći ublažiti nevolju i poduzeti taj prvi korak prema promjeni.